PREGLED / Nudimo izbor najboljih pisanih medijskih sadržaja iz prethodne sedmice
Piše Redakcija
Ove nedelje izdvojili smo tekstove o teorijama zavera o kovidu i lekarima, iluzijama zaposlenja i samozaposlenja, i o mizoginiji u albanskim poslovicama
O
ve nedelje su nam pažnju privukla dva teksta objavljena na portalu Peščanik. Prvi je zapravo akademski rad, prenesen u celosti, istraživanje prirode mnogobrojnih teorija zavera o kovidu 19 koje je potpisao Zoran Pavlović, profesor psihologije sa Filozofskog fakulteta u Beogradu. Mada za naše prioritete nedostaje dalja analiza porekla motiva ispitanih teorija zavera (slobode, kontrole, nepoverenja itd), što je naravno i razumljivo u istraživačkom radu iz sfere psihologije, u pitanju je svejedno retko detaljna studija uslovno rečeno narativnih elemenata koji čine okosnice raznih pandemijskih dezinformacija:Bio je ovo, međutim, i način da se preispitaju razne dominante hijerarhije, kako globalne, tako i lokalne. Diskutovanjem o teorijama zavere istovremeno se kritikovao „Vučićev režim“, ali i „lažna opozicija“ (ili i jedni i drugi); „neoliberalni poredak“ ili „truli Zapad“; teorije zavere bile su instrument mobilizacije istomišljenika (na primer za proteste) ili odbrane pozitivnog grupnog identiteta (na primer partijskog); argument za protivljenje donetim merama ili vakcinaciji; izraz etnocentričnih pogleda o prijateljima na Istoku, a neprijateljima na Zapadu. Medijski napisi poput onih da „Dačić voli Ruse, Brnabić veruje Fajzeru, a Vučić bratu Siju“, doprineli su daljoj polarizaciji unutar javnog mnjenja Srbije…
D
rugi članak koji smo izdvojili sa istog portala takođe se tiče pandemije – ovaj put iskustva beleženja smrtnosti lekara. Autorka Slavica Plavšić, članica Saveta grupe Ujedinjeni protiv kovida, prenosi i lično i dokumentarno u tekstu Da li moj otac ima pravo da bude na tom spisku:
T
ema statusa radnika u savremenom kapitalizmu prevazilazi sve granice i razotkriva prirodu eksploatacije: ljudi danas rade više, u gorim uslovima, za manje, a sve pod plaštom navodne slobode, bila ona od stalnog zaposlenja, krutog radnog vremena, kancelarije. Na portalu Bilten objavljen je vrlo jasan pregled aktuelnih promena na nivou Evropske unije, i šta to znači za neke od najvećih današnjih pseudo-poslodavaca kao što su Uber ili Glovo:
U
članku Izgubljena u vlastitoj kulturi, autorka Gladiola Lleshi vodi nas kroz čitav spektar albanskih izreka koje, iz prikrajka i uglavnom neprimetno, kroz uticaj na svakodnevni govor, pomažu i pravdaju ugnjetavanje žena. Veliki broj njih Gladiola je, kako piše, naučila od svoje bake. A čitaoci iz drugih krajeva svakako će prepoznati sopstvene ekvivalente: ovo nikako nije pojava specifična za albansko društvo. Ukoliko mislite da su ovakve stvari nebitne, naš predlog je da se zamislite – zašto su sve ove izreke nastale i kada, i zašto su ustaljene i dan-danas:
Ako ste se nekad pitali, ne, ne tražimo specifično negativne teme o kojima se (dobro) piše. Često se vraćamo pandemiji, patrijarhatu, eksploataciji, teorijama zavere, pa ponekad i korupciji zato što su, izgleda nažalost, to teme koje ovde i danas inspirišu. Nadamo se da će se i to promeniti. U međuvremenu, Odiseja je prethodne nedelje objavila i jedan svoj negativni članak, komentar Pandemija i kolaps medija. — ⊗