NAUKA U DRUŠTVU

Obrazovanje u raljama reformi

Roman Mager/ Unsplash

Piše:

Iz godine u godinu, besciljni cinizam upravlja izmenama nastavnih programa u našim školama

Dok traju rasprave o ključnom prosvetnom problemu – materijalnoj situaciji u kojoj nastavnici imaju kriminalno niske plate i loše uslove za rad – u pozadini se odigrava večito neophodni i nikada zadovoljavajući proces zvan reforma obrazovanja.

Kao i prethodnih, i ove godine smo dobili nekoliko izmena nastavnih programa, koje se najčešće kreću u opsegu od redundantnih do neobjašnjivih. Trenutna vlast se kritikuje da školstvo menja sa ciljem da ga unazadi, ali je zapravo jednostavnije (i možda velikodušnije) objašnjenje to da je sunovrat obrazovanja samo nesrećna posledica. A cilj je reforma sama.

Kada nedostaje vizije, znanja i odgovornosti, takva reforma radi reforme lako postaje stihija: od povlađivanja interesnim grupama, preko naslepog preuzimanja upitnih praksi iz inostranstva, do prostog ćefa, ukoliko je vlasnik dotičnog ćefa osoba sa uticajem. Iz godine u godinu, „reforma školstva“ u Srbiji deluje nasumično sa razlogom – zato što velikim delom i jeste nasumična.

Ove godine su gimnazijalci, na primer, dobili izborne predmete kao što su „Primenjene nauke“ i „Ekonomija i biznis“. Ja doduše ne sumnjam da su stručne grupe koje su ih izrađivale makar donekle iskoristile priliku da popune rupe u postojećim nastavnim planovima. Ali u pitanju je novina koja nije ni dovoljno ambiciozna, niti preko potrebna, osim za bilans učinka zaduženog ministarstva.

Postoji, doduše, jedna stvar oko koje Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja pokazuje strast. Rešeno je da iz godine u godinu proširuje ono što ono zove IKT, a što u školama zovu informatika. Sa jedne strane, prodor tehnologije u školstvo je neminovan proces koji treba uravnotežiti i učiniti ga pristupačnim što većem broju učenika – između ostalog, i kroz nastavni plan i program, kao što je učenje osnova programiranja. Ali treba da se pitamo da li je predmet zvan „informatika“ koji se, kao biologija, fizika ili istorija, uči tokom nekoliko godina školovanja, već prestigao svoje obrazovne domete.

Evo primera. U nastavnom planu informatike za prvi razred gimnazije stoji da se na časovima uči „kreiranje i uređivanje digitalnih dokumenata“ (u prevodu Word). Međutim, školstvo istovremeno propušta da smisleno podučava pisanje, i to ne samo „sastava“, već i pisama, izveštaja i pregleda, pa što da ne i naučnih radova, recenzija umetničkih dela, političkih govora, pravnih akata. Ne treba nikako ignorisati Word i druge editore teksta, ali u pitanju su samo alatke. Pisanje (i njegovo naličje, čitanje) je ono što zahteva znanje, vežbu i tehniku, odnosno, ono što zahteva nastavnika.

Isti taj „duh vremena“ koji zagovara godine i godine nastave informatike smatra da je, recimo, filozofija nepotrebna u stručnim školama. U poslednjem u nizu ukidanja dugom preko petnaest godina, filozofija je od ove školske godine iz obaveznog pretvorena u izborni predmet nazvan „Logika sa etikom“ na smerovima elektrotehničar računara i elektrotehničar energetike u srednjim stručnim školama.

Naravno, to ne bi bio neki krupan problem kada bi srednja stručna škola bila nešto kao trening, ili kurs za tržište rada. Ali ona to nije, ni po svojoj prirodi, ni po zakonu, ni po pravu. Učenik srednje stručne škole, budući elektrotehničar računara, ima svako pravo (ako ne, nažalost, i svaku priliku) da posle srednje škole upiše fakultet, a za studije može izabrati i filozofiju, i slikarstvo, i ekonomiju, ili bilo šta drugo što želi i za šta se pripremi. Obavezni deo srednje stručne škole je i opšte obrazovanje. To je društvena tekovina osmišljena za dobrobit svih nas.

Međutim, s obzirom da je u pitanju zemlja u kojoj je „filozofiranje“ ustaljena uvreda, nije neobično što je filozofija jedna od prvih opštih predmeta na udaru obrazovnog sistema. Šta će, uostalom, budućim elektrotehničarima filozofija? U očima onih koji o tome odlučuju, to je verovatno jedna prevaziđena, beskorisna disciplina sa smetlišta istorije, teška i nejasna, nešto kao na primer – latinski. Samim tim, njoj nije mesto u umovima budućih radnika, ali je verovatno baš zato krojena za elitne škole i gimnazije.

Treba pitati zašto je tačno filozofija prikladna za jedne, a ne za druge. Deluje kao da postoji mnogo razloga, ali po sredi je zapravo samo jedan. Tržišni cinizam je odavno odredio ulogu predmeta kao što je filozofija: mladi budući lideri mogu sebi da priušte da uče nešto tako prevaziđeno, beskorisno, teško i nejasno. To je, naime, privilegija.

„Elitna zato što je beskorisna“, eto kako bi se mogla opisati filozofija iz ugla ovog savremenog obrazovanja, nešto kao latinski jezik, ili, još bolje, kao onaj toalet papir od suvog zlata koji se pre neku godinu na internetu prodao za preko milion dolara. — ⊗

Pročitajte još

Nastavak lova na kitove

Krajem godine medije je uzdrmala vest da se Japan povlači iz Međunarodne komisije za kitolovstvo. Da li su sve posledice ovog poteza pogubne po morske…

Protiv ljubaznosti

Šta zapravo radimo kada uslužnim radnicima, od poštara do taksista, uskraćujemo političku podršku zbog toga što su neljubazni?

Izdanja

Paket - prvih pet brojeva

Ako vam nedostaju stare Odiseje, obiđite sajt knjižare Makart i naručite prvih pet brojeva u paketu po promotivnoj ceni.

5

brojeva

1300 RSD