Close
Odiseja u svemiru – april

Odiseja u svemiru – april

Astronomija u aprilu: o fotografisanju crne rupe, povratku u budućnost na Mesecu i blizancima u svemiru

Piše: Aleksandra Stanković

 

1 / Kosmos u znaku aprila: nemoj se nikada kladiti protiv Ajnštajna

 

A
pril 2019. godine ostaće upamćen po zadivljujućem naučnom podvigu – prvoj „fotografiji“ crne rupe, odnosno horizonta događaja, budući da ovaj kosmički fenomen proždire čak i svjetlost. Slika je nastala zahvaljujući mreži osam zemaljskih radio teleskopa koji čine Event Horizon Telescope (EHT). Crna rupa udaljena je nezamislivih 55 miliona svjetlosnih godina, mase 6.500.000.000 puta veće od Sunca i nalazi se u centru galaksije M87.

Zanimljivo, na zvaničnom sajtu projekta EHT, vijest da će naučni tim najvjerovatnije objaviti prvu fotografiju crne rupe, i to istovremeno na pet pres konfencija (Brisel, Santjago, Tajpei, Tokio i Vašington) objavljena je – prvog aprila. Premda su naučni novinari bili upućeni u rad EHT-a, prilično suptilno su prenijeli najavu, ostavljajući mogućnost da je možda ipak riječ o prvoaprilskoj šali. Ubrzo, 12. aprila, bilo je jasno da se jedna osoba nikako nije šalila – Albert Ajnštajn.

Druga aprilska zvijezda nesumnjivo je dvadesetdevetogodišnja Kejti Bouman, asistentkinja sa MIT-a, koja je imala ključnu ulogu u razvoju algoritma, pomogavši na taj način da naše oči, koje inače vide samo mali dio svjetlosti iz elektromagnetnog spektra, ugledaju ovaj veličanstveni prizor. Jer, u konačnom, poslovica kaže – vjerovati znači vidjeti (seeing is believing).

Jedini način za posmatranje crnih rupa je opažanje njenog dejstva na okolne zvijezde. Zbog jake gravitacione sile crna rupa velikom brzinom usisava gasove okolnih zvijezda, koji se onda po spirali primiču i prave takozvani akrecioni disk. Iako zarobljava čak i svjetlost, crne rupe ipak emituju zračenje koju naučnici mogu detektovati i na taj način prići ovom kosmičkom divu sa različitih strana. Sav okolni gas i materija teže da se sabiju u izuzetno mali prostor pa tako naučnici uspjevaju da, različitim teleskopima, hvataju X zrake (Chandra), radio (Event Horizon Telescope) ili gama (Fermi).

EHT teleskop, koji je spojivši virtuelno osam teleskopa postigao efekat jednog veličine naše planete, koristio je radio talase, koji mogu skoro neometano da prođu kroz Zemljinu atmosferu, što nije slučaj sa ostalim elektromagnetnim talasima koje apsorbuje atmosfera. Takođe, EHT je morao da prenebregne razdaljinu između Zemlje i centra galaksije koju je snimao. I ovaj kriterijum radio talasi zadovoljavaju. Kako je kazao direktor tima EHT, Šep Doloman, u slučaju ovog projekta sve se savršeno uklopilo, i dodao kao da je priroda „odlučila“ da nam u ovoj slučaju udovolji i pomogne da riješimo zagonetku.


VIDEO: In the Shadow of the Black Hole – European Southern Observatory (ESO)


Tokom gostovanja na Svjetskom naučnom festivalu, nekoliko dana uoči objavljivanja slike, Dolomana su upitali da li postoji šansa da njegov tim, koji broji preko 200 naučnika širom svijeta, možda ipak pronađe neku falinku generalnoj teoriji relativiteta, a koja upravo predviđa postojanje crnih rupa, samim tim i zakrivljenje svjetlosne putanje. „Nikad nije dobra ideja da se kladite protiv Ajnštajna“, odgovorio je Doloman i izazvao lavinu smijeha u sali.

Postavlja se pitanje, šta dalje, kakve odgovore može da nam pruži EHT tim, koji će se sada usmjeriti i na drugu crnu rupu, Sagitarijus A*, koja nam je čak i bliža i nalazi se u centru Mliječnog puta. Prvo pitanje tiče se dvije najuspešnije, ali i najintrigantnije naučne teorije – kvantne mehanike, koja objašnjava kako funkcioniše svijet, grubo rečeno, na mikro i opšta relativnost na makro niovu. Kvantna mehanika ne može objasniti gravitaciju, a relativnost ne može objasniti kvantno ponašanje. Dalja istraživanja treba da se kreću upravo u pravcu objedinjavanja ove dvije teorije.

Drugo, naredni period poslužiće i kao svojevrsni test Hokingove teorije radijacije, prema kojoj crne rupe baš nijesu skroz crne, odnosno, emituju zračenje usljed kvantnih efekata, koje je i nazvano po slavnom naučniku. Postoje i brojna druga pitanja, poput mlazne erupcije koju emituju crne rupe (astronomical jet) čiji uzroci i svojstva će možda biti jasnija.

Bez obzira što otvorenih pitanja ima na pretek, i što smo tek zagrebli nepreglednu kosmičku površinu, moramo priznati da je i ovaj podvig stanovnika treće planete Sunčevog sistema, jedine na kojoj postoji život kakav znamo, zaista impresivan.

 

 

2 / Od autora koji su vam donijeli Mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo stiže: Amerikanci na Mjesecu do 2024.

 

P
osljednje slijetanje na Mjesec dogodilo se 11. decembra 1972. tokom misije Apollo 17. Ukupno 12 ljudi hodalo je površinom Mjeseca, uz Nila Amstronga i Baza Oldrina koji su ostavili prve otiske stopala. Dabome, tako tvrdi zvanična istorija, a još uvijek ima armija ljudi spremna, u svakom trenutku, da vam objasni kako nipošto nijesmo mogli da nos pomolimo na našem prirodnom satelitu i da je to samo još jedno majstorsko režisersko djelo Engleza čije ime počinje istim slovom kao prezime američkog predsjednika, za vrijeme čijeg mandata se slijetanje i dogodilo (slučajnost?!).

Već je poznato da je sadašnji predsjednik SAD-a, Donald Tramp, naložio još protekle godine da se američki astronauti vrate na Mjesec.

„Dobili smo ambiciozan i uzbudljiv cilj. Istorija se pokazala da kada dobijemo zadatak od predsjednika i resure, mi to možemo uraditi“, rekao je samouvjereno glavni administrator NASA, Džim Brajdenstajn.

On je na 35. Svemirskom simpozijumu, koji se održao 9. aprila, potvrdio plan povratka na Mjesec, i to su sklopu javno-privatno partnerstva. „Prvo se fokusiramo na brzinu slijetanja sljedećeg muškarca, ali i na slijetanje prve žene“, dodao je Brajdenstajn i istakao da će NASA uskoro početi sa naučnim i tehnološkim istraživanjima lunarne površine kroz projekat Commercial Lunar Payload Services (CLPS), koristeći primarno robote.

U promotivnom videu najavljuju, na svoj prepoznatljiv način, blokbasterski: “Idemo na Mjesec. Ovoga puta – da ostanemo. A onda ćemo sa onim što naučimo na Mjesecu otići na Mars.”


VIDEO: The 2020’s. Human Colonization Beyond Earth. The Time Is Now.


 

3 / Sa svemirom na ti

 

I
ako bi ljubitelji prethodno navedenih blokbastera očekivali dramatične rezultate iz nove studije o blizancima astronautima, spoiler alert: Skot se ne vraća na Zemlju znatno mlađi. Jer, Skot se ne kreće brzinom svjetlosti. Za sad.

Rezultati NASA studije o blizancima, iz specijalnog programa za ljudska istraživanja, u kojem učestvuju astronauti blizanci Skot i Mark Keli, objavljeni su nedavno u časopisu Science. Rad 10 istraživačkih timova otkriva neke interesantne podatke o tome kako se jedno ljudsko tijelo prilagodilo, a potom i oporavilo, od ekstremnih uslova u svemiru. Studija pruža prvi biomolekularni pogled na to kako naše tijelo reaguje na svemirsko okruženje i poslužiće kao vodič za bolje razumjevanje kako generalno održati zdravlje posade tokom najavljenih ljudskih ekspedicija na Mjesec i Mars.

Mark je posmatran na Zemlji, dok je Skot bio 340 dana na Međunarodnoj svemirskoj stanici i tako postao prvi američki astronaut koji je boravio skoro godinu dana u svemiru.


VIDEO: Living and Working in Space: Twins Study – NASA


Ključni nalazi studije tiču se promjene gena, kao i odgovora imunog sistema na svemirske uslove. Tjelomeri (ponovljeni niz nukleotida na kraju hromozoma koji zapravo predstavljaju biomarkere starenja) u Skotovim bijelim krvnim ćelijama bili su neočekivano duži dok je boravio na svemirskoj stanici, a zatim kraći nakon povratka na Zemlju. Nasuprot tome, tjelomeri njegovog brata Marka ostali su stabilni tokom čitavog perioda.

Drugi zanimljiv podatak je u vezi sa Skotovim imunološkim sistemom. Primivši vakcinu protiv gripa, Skot je za vrijeme boravka u svemiru reagovao tačno onako kako su naučnici predivdjeli i kao što bi bio slučaj da je vakcinu primio na Zemlji, a što je važno za buduće misije i potencijalne zdravstvene rizike astronauta.

Naučnici su posmatrali i njihovu razliku u tzv. ekspresiji gena, koja pokazuje kako tijelo reaguje na okruženje. Dok je Skot bio u svemiru istraživači su primjetili promjene, ali, većina se vratila u okvire normalnih vrijednosti nakon šest mjeseci provedenih na Zemlji. Međutim, ipak mali procenat gena, povezanih sa imunološkim sistemom i DNK, nije se vratio na početnu vrijednost, što će biti dalji predmet analize stručnjaka koji prate blizance.

NASA ima rigorozan proces obuke kako bi pripremila astronaute za svoje misije, uključujući temeljno planirani način života i režim rada dok su u svemiru, kao i program rehabilitacije i obnove kada se vrate na Zemlju, jedini dom koji, makar za sada, imamo.

 

Close