Close
Odiseja u svemiru – jul

Odiseja u svemiru – jul

Astronomija u julu: Koje su zapravo bile prve ljudske reči na Mesecu? – AI čiji je zadatak ni manje ni više nego simulacija svemira – U iščekivanju zvezdanog vatrometa

Piše: Aleksandra Stanković

 

1 / Orao je sletio! Vaistinu je sletio!

 

M
uzička grupa Led Cepelin izdaće prvi album. Naučnici će napraviti prvu računarsku mrežu ARPANET. Ričard Nikson će položiti zakletvu za 37. predsjednika SAD-a. Propašće atentat na sovjetskog vođu Leonida Brežnjeva. Berlinski zid, u tom trenutku, punih osam godina dijeliće Istočnu i Zapadnu Njemačku. Vijetnam će gorjeti, a Joko Ono i Džon Lenon uploviti u bračne vode i postati simbol ljubavi i mira.

Međutim, saglasićemo se, ovo nisu primarne asocijacije na 1969. godinu, već činjenica da je ljudsko stopalo prvi put zagazilo na mjesečevu površinu. Dvadesetog jula, prije pola vijeka, biće ostvaren najveći naučni podvig u istoriji ljudske civilizacije, a na čelu kormila stajaće tri čovjeka dobro poznatih imena – Baz Oldrin, Nil Amstrong, Majkl Kolins, članovi posade Apolo 11.

Oči miliona ljudi, vrelog ljeta na sjevernoj hemisferi, bile su uprte u TV prenos nebeske simfonije, a koju je omogućilo više od 400.000 ljudi, koliko ih je radilo sveukupno na projektu. Iako je 1962. godine, tokom gostovanja u Teksasu, američki predsjednik Džon Kenedi kazao kategorično i ponosno „odlučili smo da pođemo na Mjesec“, što će imati efekat pogonskog goriva za svemirsku trku između dva hladnoratovska suparnika, SAD-a i Sovjetskog Saveza, osjećala se doza skepse u vazduhu, kao i pitanje – da li su ljudi zaista dorasli tom podvigu?

Poput Dedala, napravili smo krila u namjeri da ostvarimo kolektivni san – vinemo se što dalje u svemir. Ali, znate već koji savjet je graditelj dao – ne leti prenisko, ne leti previsoko. Da je nešto krenulo po zlu, govor je, kako to običaj nalaže, već bio napisan: „Sudbina je odredila da ljudi koji su otišli na Mjesec, da istražuju u miru, ostanu na Mjesecu i počivaju u miru“, glasila je jedna od pripremljenih rečenica.

 


 

Foto: NASA

 

A
li, sudbina je napravila drugačiji obrt, ili, prikladnije, nauka nas nije izdala: nakon 102 sata, 45 minuta i 40 sekundi od starta misije, lunarni modul Orao dotiče površinu Mjeseca i Amstrong izgovora, sada već, čuvenu rečenicu: „Ovo je mali korak za čovjeka, veliki za čovječanstvo“. Bez želje da se unište romantika i veličanstvenost trenutka, ali preciznosti radi, to zapravo i nije prva izgovorena rečenica na Mjesecu, jer joj prethode one tehničke prirode. Bob Berman, astronom i američki popularizator nauke, zato kaže da je Oldrin, zapravo, bio prvi čovjek koji je govorio na Mjesecu, ali njegov citat nije bio tako seksi. Oldrin je jednostavno rekao: „Ok, motor se zaustavio“ (OK, Engine Stop).

Inače, posada je na licu mjesta uvidjela da položaj određen glavnim planom, gdje treba Orao da se spusti, nije uslovan, pa je Amstrong, dok su se približavali, odlučio da ručno spusti letilicu. Naravno, ova mogućnost je unaprijed razmotrena i govori o temeljnom planiranju prvog putovanja na Zemljin prirodni satelit.

Van letilice astronauti su proveli oko dva i po sata. Na Mjesec je simbolično postavljena spomen ploča i zastava zemlje koja je prva ispunila san čovječanstva, SAD. Ali, kada prestane dejstvo političke gravitacije, rivalstvu nema mjesta, pa su tako Armstrong i Oldrin ostavili, između ostalog, i medalje koje su im poslale porodice ruskih kosmonauta Jurija Gagarina, prvog čovjeka koji je boravio u svemiru, i Vladimira Komarova, kao i amblem misije Apola 1, uspomenu na kolege koje su nastradale tokom testiranja kapsule.

Spisak stvari koje su ostavljene tokom svih Apolo misija možete vidjeti na sajtu NASA.

Misija Apolo 11 trajala je osam dana, tri sata, 18 minuta i 35 sekundi. Do sada, ukupno 12 astronauta (šest letilica) je sletjelo na Mjesec, od 1969. do 1972. godine. Istoričar Daglas Brinkli, komentator za CNN, u intervjuu povodom objavljivanja knjige American Moonshot: John F. Kennedy and the Great Space Race, u kojoj piše o hladnoratovskoj svemirskoj trci i značaju slijetanja na Mjesec, kazao je da su Apolo programom ljudi počeli da razbijaju okove Zemlje. Naravno, ovako ambiciozno postavljen plan zahtijevao je još ambiciozniji budžet, pa je Vlada Sjedinjenih Američkih Država, u šezdesetim godinama, morala da izdvoji oko 25 milijardi dolara za program, odnosno čak 2,5 odsto bruto domaćeg proizvoda.

S tim u vezi, kasa će morati značajnije da se odriješi, jer se svemirska trka nastavlja i to u olimpijskom duhu – brže, više, jače. Kao što smo ranije pisali, NASA je najavila povratak na Mjesec do 2024.godine, ali i put na Mars. Apetiti su u međuvremenu značajno porasli i nova putašestvija po svemiru, ako je suditi po najavama, dolaze uskoro.

 


 

VIDEO: trejler za film Apollo 11


 

2 / Ko to simulira univerzum?

 

P
rethodni hvalospjevi ljudskom znanju i umijeću ne treba previše da nas zavedu. Možda smo dotakli Mjesec, napravili moćne mašine, ali to ne znači da smo mnogo odmakli u pronalaženju odgovora na fundamentalna pitanja koja naučnike svakodnevno muče. Pokazalo se da je prva simulacija univerzuma, koju je uradila vještačka inteligencija, brza, precizna, ali njeni kreatori nemaju ideju kako radi. A nema ni Morfijusa u blizini da ponudi pilulu.

Ovo bi, sumirano, bila vijest o prvoj 3D simulaciji univerzuma, koju su istraživači objavili u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences. Projekat je nazvan Deep Density Displacement Model, ili skraćeno D3M. Model je dizajniran tako da prepozna zajedničke karakteristike podataka i vremenom „nauči“ da manipuliše njima. Ono što je najviše iznenadilo istraživače je to što je D3M bio u stanju da simulira univerzum uprkos podacima, poput količine tamne materije, za koje prethodno nije dobio nikakve instrukcije.

„To je kao da je softver podešen za prepoznavanje slika mačke i psa, a on je u stanju da prepozna slona“, prokomentarisala je za američke medije koautorka studije, Širli Ho, i dodaje da niko ne zna zašto se to dešava i kako.

 


 

Foto: G. L. Bryan, M. L. Norman, UIUC, NCSA, GC3

 

D
3M se fokusira najviše na gravitaciju i njeno oblikovanje univerzuma, budući da je daleko najvažnija sila kada je u pitanju kosmos na makro skali. Model vrši proračun uticaja gravitacije na sve čestice, a taj nivo tačnosti zahtijeva vrijeme; samo za jednu simulaciju potrebno je oko 300 sati računanja. Postoje i brže metode, odnosno prečice, ali bi bile nauštrb preciznosti. D3M ima stopu greške od 2,8 odsto, dok postojeći brzi modeli imaju relativnu grešku od 9,3 odsto.

Ho se nada, kako je kazala, da će im ovo istraživanje pomoći da prošire znanja o vještačkoj inteligenciji i učenju mašina. Nema sumnje, biće ovo dugo i zanimljivo putovanje, gdje nije sigurno ko koga tačno uči. Ali, sve je to – učenje.

 


 

3 / Dugi oproštaj binarnih zvijezda

 

Foto: NASA, ESA, N. Smith (University of Arizona, Tucson), and J. Morse (BoldlyGo Institute, New York)

 

J
oš nešto u svemiru traje izuzetno dugo – smrt binarnih zvijezda. U trenutku okončanja, zvijezda sav svoj spoljašnji materijal izbacuje preko elektromagnetnog spektra, pa što je masivnija spektakularniji je “vatromet” koji možemo da vidimo.

Svemirski teleskop Habl zabilježio je nove slike Eta Carinae, binarne zvijezde udaljene 7.500 svjetlosnih godina, 30 puta veće mase od Sunca, koja je veličanstveno eruptirala 1838. godine, u onom što je sada poznato kao Velika Erupcija. Do aprila 1844, bila je drugi najsjajniji objekat na noćnom nebu. Astronomi kažu da je pomenuta erupcija gotovo uništila zvijezdu, ali što se tiče vatrometa, najbolje tek dolazi.

Istraživači su primarno htjeli da mapiraju magnezijum u ​​ultraljubičastom dijelu spektra. Otkrili su veliku količinu toplog gasa koji je izbačen u Velikoj erupciji, a koji se još nije sudario sa drugim materijalom koji okružuje zvijezdu. Slika ultraljubičastog svjetla izgleda zapanjujuće drugačije, a gas nije ranije uočen na snimcima koji registruju vidljivu i infracrvenu svjetlost.

Uzroci velike erupcije Eta Carinae i dalje ostaju predmet spekulacija i debata. Naučnici ne znaju ni da odrede tačno kada će smrt nastupiti, ali smatraju da će u bliskoj budućnosti iscrpiti svoje nuklearno gorivo i eksplodirati kao supernova.

 


 

VIDEO: NASA Goddard


 

Dodatak: Srećan rođendan, Čandra!

 

P
rošlo je tačno 20 godina otkako je pokrenuta opservatorija Čandra. Nazvana po nekadašnjem dobitniku Nobelove nagrade, indijsko-američkom nobelovcu S. Čandrasekaru, lansirana je 23. jula 1999. godine.

Čandra registruje X zračenje (rendgen), odnosno elektromagnetne talase vrlo kratkih talasnih dužina. U čast obilježavanja velike godišnjice, NASA je objavila šest novih impresivnih slika koje prikazuju od svjetla mladih zvijezda, do struktura ogromnih galaktičkih klastera.

 


 

Foto: NASA/CXC

 

Close