NAUKA U DRUŠTVU

Život među gorilama

FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections

Piše:

Priča o neustrašivoj Dajan Fosi, koja se za dobrobit gorila borila sve do svoje smrti

Žena koja živi sama na planini“, ime je koje je lokalno stanovništvo Ruande dodelilo Dajan Fos. I nisu jedini kojima je bila neobična. U njenom rodnom San Francisku većina je smatrala suludom ideju da život provede u divljini, među gorilama. Mada se danas smatra najvećim poznavaocem gorila, na samom početku se i naučna zajednica opirala odluci njenog mentora, antropologa Luisa Likija, da se istraživanjem primata bavi osoba bez odgovarajućeg formalnog obrazovanja. Čitaoci njene knjige Gorile u magli ili gledaoci istoimenog filma, mogu je opisati kao neverovatno hrabru, njeni saradnici verovatno kao svojeglavu, a lovokradice protiv kojih je vodila rat kao opasnu. Ipak, sve te njene osobine doprinele su da planinske gorile danas budu jedina vrsta velikih majmuna čija populacija raste. Trenutno postoji oko 1000 jedinki.


Fosi i gorila Peanuts, FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections

Mada je od detinjsva volela životinje i želela da bude veterinarka, majka manekenka i očuh biznismen želeli su da ona pohađa neku od škola biznisa. Od njih nije dobila razumevanje i podršku, pa ni novac da upiše fakultet koji je želela, pa počinje da se bavi različitim poslovima. U trenutku kada je prvi put otišla u Afriku radila je kao terapeut u dečjoj bolnici. Sa njom je radio i bračni par Henri, na čijoj je farmi često boravila i od kojih je pozajmila novac za safari na koji odlazi 1963. godine. Dva najvažnija trenutka na ovom putovanju su susret sa gorilama u Kongu i poseta Luisu i Meri Liki dok su se bavili istraživanjima u klancu Olduvaj. Po povratku kući, sve to nastavlja da budi njena interesovanja, a tri godine kasnije pružila joj se prilika da ponovo srene Likija, ovog puta na predavanju koje je držao u Kentakiju. Pričala mu je o svom zanimanju za gorile, a on joj je ponudio da započne jedno veliko istraživanje. Celoživotno, kako će se ispostaviti.

Postala je jedna od žena takozvanog Trimata, odnosno jedan od tri „Likijeva anđela“. Pored nje, to su Džejn Godal koja proučava šimpanze i Birute Galdikas koja se bavi orangutanima. Sve su angažovane kao amaterke, što je bilo kontroverzno u tadašnjim naučnim krugovima, ali Liki je dugo tražio osobe koje su spremne da potpuno promene način života i posvete se neprekidnom posmatranju primata. Ono što su ove tri žene svojim očima videle, teško je uporedivo sa iskustvom čitanja knjiga u akademskim krugovima, i učinilo ih je najvećim autortitetima u svojim oblastima.


Fosi razgovara sa vojnicima Konga, FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections
Njena koliba, FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections

Planinske gorile su kao vrsta prvi put prepoznate i opisane 1902. godine, a Luis Liki je strahovao da bi u istom veku mogle i da izumru. Zato je tražio osobu koja će sprovesti veliko istraživanje. Pre Dajan Fosi, samo jedna osoba je u divljini proučavala ove životinje – američki zoolog Džordž Šaler koji je istraživanja započeo 1959. godine u Kongu, ali ona su trajala samo 20 meseci. Dajan Fosi će ove prmate proučavati 18 godina.

Ona je najpre došla na isto mesto gde je njen prethodnik započeo sa radom, ali zbog nestabilne političke situacije kakva je vladala u Kongu, odlazi u Ruandu i tamo 1967. osniva istraživački centar Karisoke. Naime, planinske gorile naseljavaju planinski venac Virunga koji se prostire duž granica Ruande, Ugande i Demokratske Republike Kongo. Dok su gorile iz Konga već imale iskustva sa jednim istraživačem, jedini ljudi koje su one iz Ruande viđale bile su lovokradice. Zato za Dajan Fosi nije bio lak zadatak da im se približi.


Fosi i njeni asistenti sa kolekcijom sakupljenih zamki, FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections

Međutim, još teže je bilo odbraniti ih. U Nacionalnom parku Virunga lov je bio zabranjen, ali ta formalnost nije imala nikakav stvarni značaj. Osoblje parka bilo je potkupljivo, kao i lokalno stanovništvo koje je živelo u siromaštvu, pa nije postojao način da se lov spreči. Dajan Fosi je često bila svedok da su mladunce hvatali kako bi ih odneli u evropske zoološke vrtove, a roditelji su se do smrti borili da ih zaštite. Trgovci su naručivali da se odseku glave gorila a zatim ih prodavali kao trofeje, a odsečene šake kao pepeljare. Ubijen je bio i Dajanin omiljeni gorila Didžit, pa je nakon tog događaja osnovala fond pod njegovim imenom kako bi prikupila novac za patrole koje će se boriti protiv krivolova.

Zahvaljujući iskustvu koje je imala, nepoverljiva prema svima, Dajan Fosi je mislila da međunarodne organizacije ne mogu mnogo toga da urade kako bi zaštitile gorile, a još manje služba Nacionalnog parka koja i sama učestvuje u krivolovu. Zato je ona sama, sa svojom patrolom, uništavala zamke. Zabeleženo je da je njena četvoročlana ekipa za samo četiri meseca uništila 987 zamki, dok osoblje Nacionalnog parka u istom periodi nije uništilo nijednu.

Sa lovokradicama je vodila pravi rat. Neko bi ga opisao kao surov, a neko kao možda jedini mogući


FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections
Izgradnja brvnare, FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections

Kritikovala je međunarodne organizacije za konzervaciju na račun turističkih programa koje su organizovale. Osim što je smatrala da turisti remete život gorila i njen istraživački rad, upozoravala je da su gorile podložne ljudskim bolestima. Međutim, u složenim uslovima života koje je čovek gorilama nametnuo, nije tako lako odrediti šta je ispravno, pa tako danas Fond za gorile Dajan Fosi (odnosno nekadašnji Fond Didžit) ipak zagovara turizam kao način da se lokalna zajednica posveti gorilama i njihovom staništu.

Pored krivolova i bolesti, izazov za opsatanak planinskih gorila predstavlja i gubitak staništa usled širenja naselja i fragmentacije šume što dovodi do izolovanosti grupa i smanjenja genetičke raznovrsnosti. Stalnu pretnju predstavljaju i ratovi i politička nestabilnost. Istraživački centar Karisoke je nakon smrti Dajan Fosi nastavio sa radom, ali je bio zatvoren za vreme genocida u Ruandi i građanskog rata, uništavan je pa obnavljan, seljen. U takvim uslovima istraživači koji rade u njemu ipak su uspeli da poboljšaju status planinskih gorila. U protekloj deceniji zabeležen je rast populacije pa je tako ova vrsta 2008. godine na Crvenoj listi bila označena kao kritično ugrožena, a od 2018. godine je ugrožena, što je ipak nešto bolji status. U odnosu na današnjih hiljadu jedinki, pre trideset godina planinskih gorila bilo je samo 250.


Fosi pokazuje ogledalo jednom siročetu, FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections
FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections
FOTO: Bob Kembel, University of Florida Digital Collections

Dajan Fosi ih je opisivala kao „otmene, društvene i nežne divove“. Često je sa njima postizala veće razumevanje nego sa ljudima, dopuštajući im uvek da budu ono što po svojoj prirodi jesu i trudeći se da svojim posmatranjima to ne poremeti. Sa druge strane, sa ljudima je bila u sukobu. Njen temperament i načini borbe bili su ponekad neshvatljivi i najbližim saradnicima. Sa lovokradicama je vodila pravi rat. Neko bi ga opisao kao surov, a neko kao možda jedini mogući. Zastrašivala je okolna sela, a neki navode i da bi kidnapovala lovokradice, držala ih kao zatvorenike, ispitivala, tukla. Možda najzanimljiviji opis njene ličnosti dali su njeni saradnici: „Bila je kao gorile, može da vas zaplaši, a može da bude nežna i puna ljubavi“.

U rano jutro 27. decembra 1985. Dajan Fosi pronađena je mrtva u svojoj sobi u kampu. Bila je brutalno ubijena, a svuda oko nje bilo je slomljenog stakla i prevruntog nameštaja. Ništa nije bilo ukradeno i motiv nije bila plljačka. Ubistvo do danas nije rasvetljeno. Pretpostavke su brojne, a mnogima najuverljivije deluje ona da je motiv bila njena borba protiv krivolova. Sahranjena je u blizini Didižita, na svojevrsvnom groblju koje je napravila za gorile, a na njenom spomeniku piše: „Niko nije voleo gorile više nego ona“. — ⊗

Pročitajte još

Doba raketa i magije

Jedna kratka priča o vremenu kada je raketa bila ismevana kao naučna fantastika, i grupi neobičnih ljudi koji su rešili da je pretvore u stvarnost

Udeo prirode

Mada smo svakodnevno bombardovani pričama o našim prirodnim lepotama, Srbija se zapravo po površini zaštićene teritorije nalazi na svetskom začelju

Izdanja

Paket - prvih pet brojeva

Ako vam nedostaju stare Odiseje, obiđite sajt knjižare Makart i naručite prvih pet brojeva u paketu po promotivnoj ceni.

5

brojeva

1300 RSD